U situacijama poput aktualne epidemiološke iznimno je važno informirati se isključivo na provjerenim izvorima informacija. To su prvenstveno službene stranice Vlade RH i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

I ova, kao i neke prijašnje krizne situacije, izaziva brojne reakcije i širenje brojnih (dez)informacija, putem medija, elektronskih i tiskanih, putem društvenih mreža i mobilnih aplikacija. Nekritičkim prihvaćanjem takvih informacija i širenjem istih (dijeljenjem preko društvenih mreža) pridonosi se kaosu, nesigurnosti, ugrozama raznih vrsta, panici i strahu, nesnošljivosti i mržnji.  

Neke od tih informacija uistinu su banalne i „prozirne“, neke suptilnije. Šire se na različite načine, popraćene „uvjerljivim“ vizualima (lažnim fotografijama ili screenshotovima poruka ili dokumenata iz navodno provjerenih izvora) i zvučnim zapisima navodnih mišljenja, upozorenja, savjeta stručnjaka i slično. Lažne vijesti mogu zvučati jako uvjerljivo, korištenjem raširenih stereotipa i predrasuda privlače našu pažnju, zloupotrebljavaju prisutne emocije (tjeskobe, straha, ljutnje i dr.), mogu vjerno oponašati stvarne vijesti i zavesti slušatelja/gledatelja i dovesti u zabludu.

Aktualne dezinformacije možemo svrstati u pet osnovnih kategorija – one vezane za strah za zdravlje, strah od karantene, dezinformacije o lijekovima i tretmanima liječenja, teorije zavjere, one političke naravi i društvene polarizacije. Takve (dez)informacije najviše se šire preko društvenih mreža i putem WhatsAppa.

Nakon širenja tih dezinformacija znaju uslijediti demantiji iz službenih izvora no, to većinu ne sprječava u daljnjem širenju (dijeljenju).  

Zbog svega navedenog važno je naučiti prepoznati lažne vijesti kako ne bi postali dio kruga prenositelja lažnih vijesti, doveli u pitanje vlastitu vjerodostojnost i zdravlje i sigurnost osoba s kojima smo određeni sadržaj podijelili. Naš najvažniji alat za prepoznavanje lažnih informacija su medijska pismenost i kritičko promišljanje o medijima i medijskim sadržajima.

Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu izdalo je Priručnik s radnim listićima za roditelje, nastavnike i stručne suradnike u kojima navodi nekoliko savjeta za lakše prepoznavanje lažnih vijesti.

To su:

• Ne čitati samo naslov.
• Provjeriti tko je objavio vijest.  Prave medijske organizacije imaju vlastitu domenu. Ponekad lažne stranice izgledaju kao i prave, ali domena je drugačija. Pripazite na stranice koje završavaju na ‘com.co’ ili ‘lo’ i koje sadrže riječi ‘wordpress’ i ‘blogger’.
• Provjerite impressum- informacije o vlasnicima, uredništvu, novinarima.
• Provjerite datum i vrijeme objave.
• Provjerite tko je autor i po mogućnosti pogledajte ranije tekstove tog autora.
• Provjerite korištene poveznice i izvore. Nedostatak poveznica ili izostavljanje izvora mogu biti znakovi upozorenja na lažnu vijest, kao i velik broj poveznica razlog su za sumnju.
• Provjerite upitne citate i fotografije. Takvu vrstu prijevare lako možemo otkriti uz pomoć bilo koje tražilice ili uz pomoć aplikacije TinEye.
• Čuvajte se potvrde vaših stavova. Lažne su vijesti upravo tako oblikovane da u čitatelju/gledatelju pobude određene emocije. Posebno je opasna potvrda naših stajališta što nas čini nesklonijima provjeriti i sklonijima dijeliti.
• Provjerite vijest kod drugih izvora i ukoliko ostali pouzdani izvori tu vijest nisu prenijele, vrlo je vjerojatno riječ o lažnoj vijesti.

Razmislite, provjerite, informirajte se  – prije nego podijelite.